četvrtak, 22.11.2007.

...

Ej ljudi ne znam šta da napišem,sam pišem post da imam neki post.
Ja sam danas crkavala Miji i Vedranu u vezi 2 minutice.
Nekak sam se zbližila s Vedranom u zadnje vrijeme.I to dosta.
Prije smo razmijenili 2-3 riječi,a sad razmijenimo puno više.
Kad bi god ja njega nešt pitala,on bi sam klimnuo glavom,da,ne il ne'am pojma.
Činio mi se tak sramežljiv,al sad vidim da nije!
I da Luka M.nešt nije razgovarao sa mnom i curama,al on kaže da je sve ok.
Pa kad je tako čemu od muhe radit slona,ja se ne ljutim na tebe,ti se ne ljutiš na mene i mi se ne ljutimo jedno na drugo
Ajd vidimo se ljudi,pozz!!!



btw:ovu sliku sam stavila bez veze.

utorak, 06.11.2007.

Štafetica

ZAGRLJAJI ILI POLJUPCI:poljupci
*PEPSI ILI COLA: cola>
*ČOKOLADA ILI VANILIJA: čokolada
*LOVER ILI FIGHTER: lover
*PRIJATELJI ILI OBITELJ: obitelj
*LJUBAV ILI NOVAC:ljubav
*SLUŠATI NEKOGA KAKO GOVORI ILI GOVORITI: ništa od navedenog...
*KOD DEČKA:
*PERSONALITY ILI IZGLED: kako kad
BOJA OČIJU: pa ...negleda se dečku u oči,ima zanimljivijeg posla
*BOJA KOSE: ma nije btno......
*KRATKA ILI DUGA KOSA: duga
*VISINA: nemam pojam
*STIL: metalalac ili sportski tip,a nekad se nađe tu i šminker
*HOT ILI CUTE: hot
*A SAD TI:
*PIERCINGS ILI TATTOOS:neznam
*NAJBOLJA FRENDICA: baš najbolja mi je Mia,a ostale su ok...
*TKO JE NAJGLASNIJI: Joj...Marta
*TKO JE SRAMEŽLJIV: vjerovali il ne ja i ima ih još par,Mia svakako nije
*COOLEST FRIEND: 7.c Srky,Roby,
7.b Luka,Veco,Tomo i Krešo....
*JESI LI ZALJUBLJENA: da...
*VJERUJEŠ LI U LJUBAV NA PRVI POGLED: da...
*NAJDULJA VEZA: /
*BI LI IZAŠLA S NEKIM SAMO RADI NOVCA: Sad ne šta ti vrijedi novac s 13 godina,a ne bi ni poslije iako se ne bi bunila da ima pare,al ne bi zbog love izašla s njim
*IDEŠ LI NA DATEOVE "IZ SAŽALJENJA": ne
*POLJUBAC NA PRVOM DATE-U:da,zašt ne
*SEX NA PRVOM DATE-U: ej...imam tek 13 godina(zapravo nemam još imat ću za mjesec dana)
*TKO JE ZADNJA OSOBA...
*KOJU SI POLJUBILA: .. sisterica...I think iako se ne sjećam kad sam ju zadnji put poljubila,obično ona mene ljubi,kad se vratila iz grada me je poljubila
*KOJU SI ZAGRLILA: neznam...
*TI JE REKLA DA TE VOLI: tata
*SI RAZGOVARALA: sisterica...
*SI VIKALA: na nikog
*TI JE SLOMILA SRCE: nitko mi nije slomio srce
*TI JE REKLA DA TE MRZI: nitko mi nije reko da me mrzi...samo je napiso,a to je antonela
*UZIMAŠ LI DROGE: NE
*PIJEŠ: ...zasad ne.....
*ŽELIŠ LI SE UDATI: jednog dana
*ŽELIŠ LI IMATI DJECU: da,al odmah ću nakon poroda krenut skidat kile
*VJERUJEŠ LI U SEBE:nisam o tom razmišljala
*KOJI TI JE ZADNJI FILM KOJI SI POGLEDALA U KINU: ne sjećam se
*MOŽEŠ LI PODNIJETI ISTINU: da
*NAJVEĆA SLABOST:jedna osoba
*NAJVEĆI STRAH: tatino zdravlje
*SJEĆANJE KOJE TI FALI: sjećanje na sretne dane(djetinjstvo)
*PRVA POMISAO KAD SE PROBUDIŠ:umi se
*JAVIŠ LI SE NA BROJ KOJI NE PREPOZNAJEŠ:
ponekad....
*SLAŽEŠ LI SE SA RODITELJIMA: da
*BROJ STVARI IZ PROŠLOSTI ZA KOJIMA ŽALIŠ: 1-djetinjstvo,da se družim sa svima ispred zgrade ko kad sam bila mala
*KOLIKO JE SATI: 16:18
Gotova štafeta...uhuuuuuuuu

ena

petak, 02.11.2007.

New post...

Ey ljudi...
Spojili su nam četiri dana i dolazimo u školu tek u ponedjeljak,jeeeeeee!

...Jučer mi je bio baš tužan dan!
Bili su SVI SVETI i bila sam 3 i pol sata na
groblju,plakala sam ko luda!
No najgore mi je bilo kada je moj tata
opet morao ići na dijalizu.Sve mogu
preboljeti,ali tatinu bolest nikad nisam niti ću
preboljeti.Suze gutam u sebi,
ne pokazujem mu da sam slaba i
da mi je žao,ali zato plačem sama u
tamnom kutu sobe.Ne volim ga posjećivati
u bolnici,uvijek se pravim da je sve u redu i
smijem se,ali iza toga osmijeha skrivene su
suze koje tako vješto krijem već godinama.
Teško mi je kada je u bolnici i zato
provodim što je moguće više vremena s njim.
U zadnje vrijeme mi je posebno teško
jer znam da se bliži dan kada on ponovo
ide u bolnicu,a ja ga moram
slomljena srca gledati onako bolesnog.
U tom trenutku dođe mi da mu isključim
sve one preparate i povedem ga sa
sobom kući.
Kada god nije doma bojim se da je opet
u bolnici ili nešto još gore.
Željela bih da ta bolest ne postoji i da
sa svojom obitelji mogu nastaviti život kakav
smo prije imali.




...A danas,ni danas
mi nije bolji dan!!!
Posvađala sam se s Doris i
sumnjam da ćemo se uskoro pomiriti!
Moji starci su u Zagrebu,a sestra u gradu,
ali uglavnom koga briga...

subota, 27.10.2007.

NASLOVA BEZ

Luka nemoj brisat blog,please!
Nadam se da nisam ja kriva zbog onog komentara s Antonelom šta ti želiš obrisat blog!
Ak je to razlog stvarno sorry.
Daj nemoj bit takav nemoj obrisat blog!
Ak ga obrišeš kog ću ja zajebavat???
Neću se više ljutit na tebe ak ga ne obrišeš,a ak ga obrišeš mislit ću da si ti stvarno ono reko za mene.

P.S.-nemoj brisat blog!

Aj pozz! pusex

ponedjeljak, 08.10.2007.

New post...

Jučer sam bila vani s Mijom i Doris.
S nama su trebali bit i neki likovi,al smo se mi malo bezobrazno ponjele prema njima i poslije nam je bilo žao.
Likovi oprostite,stvarno nam je žao.i postoji velika vjerojatnost da se ljute na nas,ali ne krivim ih i ja bi se ljutila da sam na njihovom mjestu.
Još jednom vam ponavljam da nam je žao,nemojte se ljutit na nas,please.
I'm sorry!

četvrtak, 20.09.2007.

Za anonimnu luzericu

prvo:gubi se s mog bloga
drugo:ja ne hodam s miljatovićem,ko god ti je to reko krivo te je informiro i nećeš mi ti birat s kim ću se družit
treće:mami si prijeti da ćeš joj dovest frendice da je pretuku
četvrto:izbrisala sam tvoj komentar
peto:da si tako hrabra predstavila bi se
to je sve šta ti ja imam za reć
pučni si u glavu,pusa

subota, 15.09.2007.

ej ljudi...neda mi se pisat dug post kao što obično radim.Sam vam želim reć da sam in love i to u dva dečka.Jedan mi je zgodan i simpatićan,a drugi samo simpatičan.i to bi bilo sve,bye!!!!!!!!

subota, 08.09.2007.

no n@me

Sparne noći i mirisi onih igara koje su obilježile život
Koraci koji više nikada neće biti isti
Trčanje s ljudima koje volimo
Dobri kadrovi kad nema fotoaparata
I sad možda je vrijeme da si priznaš kako na svijetu nema ničeg osim uspomena i prijateljstva
Iskonski prijatelj je zauvijek tu, on nikada ne može pobjeći trkom preplašenog djeteta
I onda ostane tišina kao odgovor na pitanje
smijeh malih ljudi koji žele biti veći
i poželih vratiti sunce
i sjetih se da ni sada nije loše
ali nedostaje nam uočavanje malih stvari
koje tada smatrasmo preokupacijama nasih ionako veselih života
i adrenalin kad vidjesmo vješticu
i onaj kad nas uhvate u kradji voća.
I onda sam slobodan čovjek kojemu riječi vise nisu potrebne
govorim jezikom otkinutih ruža
ne trudi se razumjeti!!

četvrtak, 09.08.2007.

I'm leaving

bok ljudi neću pisat postove zato što idem u Švicarsku

srijeda, 01.08.2007.

no name

Iznenadiš se kad shvatiš koliko te netko zapravo voli.

Ja sam to nedavno doživjela i stvarno je predivan osjećaj kad to znaš, vjerujte ne može se mjeriti ni sa kojim drugim.


Predivno je kad postoji neka osoba u čijem se društvu osjećate nekako posebno, posebno zbog toga što jeste, kad znate da vas neka osoba voli baš takvog kakvi jeste. To može biti prijatelj, roditelj, dečko, . Lijepo je znati da vas netko voli usprkos vašim manama, kada vas voli kao kompletnu osobu.

Nije mi nikad bilo teško voljeti, puno teže mi je bilo shvatiti da sam i ja vrijedna ljubavi, da se i mene može voljeti baš takvu kakva jesam.

petak, 13.07.2007.

SREĆA JE MOJA MASKA

Sreća je moja maska..koju nosim kroz život da bi preživjela..Suze koje tako vješto krijem su moje pravo lice...Sretnija lica stalno odmiču..sve više i dalje od Mene...I moj daleki imaginarni svijet postao je tako stvaran...Bolan...



Ja trebam nekoga da me zagrli...tko će pričati sa mnom..ti dugi razgovori koje sam oduvijek obožavala..tko će isušiti moje suze i boli...u mom savršenom svijetu koji ne postoji..još uvijek tražim svog anđela crnih krila...Hoću li ja ikada biti sretna...?...S tim anđelom...

utorak, 10.07.2007.

SAVRŠENSTVO

što je savršenstvo? postoji li uopće?

Zašto savršeno mora značiti bez greške?

Mogu li greške biti savršene?
Možemo li mi, sa svim tim nedostacima biti savršeni?

Nije li život sam po sebi savršen, bez obzira što je prepun boli, patnje, Tuge i sličnih neugodnih osječaja? jesu li to greške života?
Da nema grešaka, bismo li mi znali što je savršeno?



Tko određuje što je savršeno a što nije? Zašto tebi nije savršeno sve što je savršeno meni?

Da je svijet savršen (što god to značilo) nebi li se opet pojavile neke nesavršenosti kao što su dosada?
Sreća je savršena. Znači li to, ako su svi sretni, da je i svijet savršen? Može li svijet biti savršen?
Mogu li svi biti sretni odjednom? Što ako nečija sreća unesrećuje drugoga?
Kako u tom savršenom, sretnom svijetu bez problema može biti sretan čovjek kojega usrećuje pomaganje drugima? Kome će on pomoći?
Kako znaš da je svijet savršen? Što ako ti vidiš/osječaš to savršenstvo a ja ne?

Zašto nitko ne cijeni patnju, bol i tugu? Zar mislite da bi sreća bila toliko cijenjena da ne postoje ti neugodni osjećaji?



Nije li savršenstvo prekomplicirano da bi bilo u potpunosti moguće?

ponedjeljak, 09.07.2007.

Postoje trenuci kada jednostavno cijeli svijet nađe svoj smisao u skladu. Kada u sebi, duboko, podno svih razina, vanjskih ljusaka, osjetiš mir- spokoj postojanja.
sjediš i smiješ se.
Ponekad dođe dan koji je savršen. Mjesto gdje je svaka sitnica posebna, svaka ljutnja dražesna, tako nebitna.
Tren koji živiš, upravo ovaj. I nema života do ovoga, ništa, baš ništa ne bi mijenjala jer pod ovim nebom, ovog trena, živiš sretna i bezbrižna.
I nije bitno što nosi sutra, ni kakva su ti sjećanja jer sad, osjećaš više, osjećaš van osjetila. kao da znaš da ovo tvoj je dan, tvoj dvorac, ti si kraljica, sve ostalo smrznute su misli, figure nemara.
Ponekad dođe i taj dan. dan osmjeha.
Podno ovog neba, sunčanog il punog oblaka.
Dan koji samo je tvoj, ko da sama si ga stvorila- na pepelu prošlih nekih tužnih razmišljanja.
Tvoj dan, tren, minuta il godina...
Uvijek dođe...
Kad- tad...
To je sudbina.
Možda od mojih želja opasanih zidovima istine...
Možda predodžba neke druge

petak, 06.07.2007.

Vječno sjedenje kraj prozora.... tako realna metafora života....
Cijeli svijet iza stakla..sve van granica. Ti sjediš i čekaš svoje vrijeme.
Kiša lupa o okvire, tebe ne dodiruje.... drugi tren vjetar, ali ne osjetiš nejgove dahove.
Sunce.. mlako sunce.... sija na mahove... sve tebi tako blizu, opet, događa se drugome....



Stotinu puta pitaš gdje si pogriješila.. prevrćeš mišljenje nakon svakog novog sjećanja.... sama sebe bodriš dok stojiš u dilemama, makar noge su ti mokre, od suza koje su pod nogama....
Sve iznova... kao da kidaš garancije za sreću, ruke su pune papirića...
Ne možeš protiv nade, ona uvijek, baš uvijek, rađa se iznova. Kao feniks. Iz ničega.
Ti samo sjediš, iza zamagljenog prozora. Rukavom brišeš sjene, ne ide, jer samo sjena još je ostala. Trudiš se vidjet dalje, van svojih granica, ali imaš to što imaš-prazninu u rukama.



I ponovno se stoput pitaš gdje si pogriješila... i iznova opet misliš da nešto si propustila. Neki presudan tren, ključan dvjema dušama, nešto jako bitno.... misliš.... nisi shvatila...
Rukom brišeš prozor svoga stajališta. On iznova se magli. Daje otisak dahova. Sjećaš se svega što si izgovorila, mada nisi sigurna, je li to stvarno ili samo u snovima...
Iznova se mučiš. Iznova samu sebe bacaš sa zgrade, s nekog trošnog prozora. Iznova zamišljaš kakav je osjećaj nestati, izgubit sva osjetila.... već tren kasnije življa si no ikada, sama sebi priznaješ, nikad nešto jače nisi osjećala....



I plačeš, plačeš i plačeš ko nikada... i tvoje lice se deformira od strahova.... kako još jedan dan biti bez njega, kako još jedan sat s licem punim osmjeha?
Sjediš iza prozora... gutaš prašinu sa usana. Znaš da već dugo njima nisi ništa govorila...



Sve što imaš u sebi, tu si i sakrila.... preko same sebe prešla.... tijelo stisnula...
I sama sebe. I cijeli svijet... i prošlost ... i budućnost... tako nevino zamrzila......

ponedjeljak, 02.07.2007.

Ljubav

Ljubav je najljepši osjećaj na ovom svijetu! Ljubav može biti lijepa poput raja, ali može i boljeti poput pakla! Lako se zaljubiti, al je li to stvarno ljubav? Ljubav traži žrtvovanje i ona osoba koje se ne usuđuje žrtvovati za ljubav, zapravo se nema pravo zaljubiti! Voljeti nekoga jest poštovati i brinuti se bez obzira na prepreke ili ograničenja. Što više volite , ta ljubav će vam više biti uzvraćena. Ljubav je strpljiva , nije ljubomorna ili pak arogantna, ohola... Ljubav se treba poštovati jer ljubav je kao jedna rijeka koja nikad ne može presušiti! Ako je to stvarna ljubav , ona nikad ne prestaje, nikad ne može nestati... Ljubav ne može imati zrno zla, ne može biti okrutna, ona je jedina iskrena... bez predrasuda, čista, lijepa....
Uvijek štiti, uvijek vjeruje, uvijek se nada ... nikad ne umire... Ljubav nikada ne smijemo očekivati... ljubav je davanje... a što je to što trebamo davati...? - to je sve....



O ljubavi se mogu knjige pisati , al istina je , po meni , i najbolja definicija : ˝Prava ljubav je poput nevidljivog duha , svatko o njoj govori , al malo tko ju je vidio ... i ona je jednostavno sve ..(jer ljubav je nešto što ne možemo vidjeti, okusiti, čuti ili mirisati).To je najiskreniji i najljepši osjećaj i srca koji ga osjete ...

nedjelja, 01.07.2007.

Još jedan tekst

Bojim se, jer svim srcem volim te,jer duša ne može bez tebe a srce samo zebe.
Bojim se, što duša boluje, što srce samo je a tebe briga je što bojim se,jer ti si pored nje i jako voliš ju, sretan si bez mene.
Bojim se, jer ti si pored nje a ja i dalje bolujem i ne mogu bez tebe...



...Srce mi ludo lupa kad se sjetim tvog pogleda, pogleda sa plavim i najljepšim očima.
Dok te gledam sve više te želim, a dok te sanjam želim da si tu.
U mnogim drugim snovima, kao što je ovaj san ja mislim samo o tebi,
o mom najljepšem zemaljskom anđelu...



... VOLJELA BIH DA SI SUZA U MOM OKU,TAD NIKAD NE BIH PLAKALA SAMO DA TE NE IZGUBIM...



... Oprosti jer nisam znala da cvijet raste da bi venuo
da covjek zivi da bi ceznuo, da je zivot gomila pepela i ljubav postoji da bi boljela...

petak, 29.06.2007.

Razmišljanja

Počelo je ljeto. Ljepota ljetnog neba osjenčanog paletom najšarenijih boja i povjetarca nošenog sjećanjima ispunjava me daškom poleta i sreće. Noću gledam u ponoćnoplavo nebo obasuto zvijezdama koje se čine poput krijesnica što osvjetljavaju put nama smrtnicima. Oči mi sjaje pod okriljem mjesečine koja me hvata u svoj zagrljaj. Cvrčci zavodljivo ispunjavaju zrak svojom pjesmom. Gledam prema horizontu i pokušavam naći nešto. Ali što?!



Sjećanja su poput neraskidive veze. Uvijek ih imamo tu negdje. Sjećanja nam nitko ne može oduzeti. Ona su naša dokle god smo živi. A onda mi postajemo sjećanja u nečijem tuđem životu...


Pitam se što uzrokuje patnju, ogorčenost, bol, mržnju, bijes, ljutitost, strah. Jesmo li mi ljudi sve to zaslužili? Gledam ptice kako lete nebom, lišene svake loše misli, nikakva strepnja im ne staje na putu. Jesu li ptice uistinu tako sretne ili mi se to samo tako čini? Pitam se zašto ponekad imam osjećaj da ljubav, sreću, nadu, vjeru, optimizam, radost zasjenjuje sve ono crnilo, sva ona tama koja se nadvija nad tim lijepim stvarima i hvata ih u svoj smrtnosni zagrljaj poput zmije otrovnice.



Ponekad se osjećamo kao da smo u tami i slijepo tapkamo oko sebe, ne bi smo li dotakli nešto kao potporanj. U tami je najvažnije znati upaliti svijetlo. Ono će nam biti najveći potporanj.

Razmišljam o prethodnim godinama, prethodnim ljetima. Naviru mi crno-bijele slike iz prošlosti - sjećanja. Gledam u što sam se pretvorila. Imam li ja uistinu 12 godina?? S godinama se sve više mijenjam.Zašto više nisam ona osoba čijoj su se nazočnosti svi radovali?



U oku mi zasvijetli suza. Radosnica. Stojim pred zrcalom i gledam u se. Da, to sam ja. Možda više nisam ono što sam nekoć bila, ali tko jest?! Nisam ni sada loša osoba. Savršena, naravno, nisam. Tješim se mišlju da savršenstvo ne postoji. Ne kanim to ni postići. Neću se ni truditi biti savršena. Trudit ću se da budem kakva jesam. Zašto i ne bi? Važno je da se sviđamo sebi kakvi jesmo. Ne možemo voljeti druge ako ne volimo sebe. Ako se nekome ne sviđa moja prisutnost, neka ode od mene. Ako me napuste svi, znam da ću uvijek imati moju obitelj. Oni će biti uvijek uz mene. Oni su moji anđeli čuvari.

četvrtak, 28.06.2007.

zasto me ne volis?

Volim te
Od prvog dana
Kad su se naši pogledi sreli.
Volim te...
A zašto ti mene ne?

Svaki dan
Ja se nadam da ću te vidjeti
Da ćeš me pogledati.
Da će plavi sjaj
U očima tvojim
Kad vidi moje
Zablistati.

Ali, one ne sjaje,
Bar ne zbog mene.
Ti ne gledaš u me,
Nego u nju.

Volim te.
Želim da i ti osjećaš isto.
Da se smiješ radi mene,
A ne radi nje.
Volim te
A zašto ti mene ne?!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.